ZAŠTO NAM JE POTREBNO (DODATNO) OBRAZOVANJE IZ ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOG GOSPODARENJA OTPADOM?

Prof. dr. sc. Esad Prohić

Teoretičari znanosti kažu da se ljudsko znanje danas svakih 5 do 10 godina udvostručuje. Da bi poboljšao svoj standard i ugodu življenja čovjek otkriva nove tehnologije i donosi nove proizvode na tržište i u  svakidašnji život. To donosi novu kvalitetu njegovom življenju ali, istovremeno, nove tehnologije i novi proizvodi stvaraju i dodatni pritisak na okoliš, a novi proizvodi, moguće, i donose novu, do tada, nepoznatu količinu i vrstu otpada iz proizvodnje.  Sve to traži trajno obrazovanje za nove izazove u zaštiti okoliša i održivom gospodarenju otpadom, kako pojedinca tako i poslovnih subjekata.

Prepoznajući to, zakonodavac je posljednjih godina, a osobito nakon pridruživanju RH EU, donio nekoliko važnih zakona i podzakonskih provedbenih akata koji obvezuju poslodavce u poštivanju pravila održivog razvoja i zaštite okoliša ali i održivog gospodarenja otpadom.

Treba napomenuti da je upravo u vrijeme ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske Unije, došlo i do značajnih promjena u legislativi u području zaštite okoliša, a osobito u dijelu koji se odnosi na održivo gospodarenje otpadom. I te promjene nisu bile samo normativne i/ili kozmetičke već koncepcijski potpuno nove. Umjesto tzv. linearnog koncepta gospodarenja otpadom uvodi se novi, gotovo revolucionarni, koncept cirkularnog gospodarstva koja se temelji na hijerarhijskoj paradigmi obrnute piramide gdje je baza (najpoželjnije) prevencija stvaranja otpada, a vrh piramide čini zbrinjavanje (odlaganje) otpada (najmanje poželjno) (sl.1) ili paradigma pet nivoa (sl.2.)

Slika 1.  Piramida hijerarhije otpada

Slika 2. Nivoi EU hijerarhije otpadom

Pa je tako donesen novi Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13), novi  Zakon o održivom gospodarenju otpadom kao temeljeni zakon (NN 94/13),  uz prateće provedbene akte,  novi Plan gospodarenja otpadom (NN 3/17) i Program gospodarenja otpadom, među ostalima koji su usklađeni s novim direktivama o otpadu Europske Unije.

Dugo očekivani Plan gospodarenja otpadom za razdoblje  2017 – 2022 (NN 3/17),  uveo u područje gospodarenja otpadom taj novi koncept  gospodarenja otpadom koji je u EU zakonodavstvu spomenut još 2008. U poglavlju 9. PLAN SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA piše da je “Stoga je jedan od osnovnih ciljeva EU, kroz čitav niz financijskih instrumenata i strategija, potaknuti unaprjeđenje gospodarskog sustava u smislu učinkovitijeg korištenja resursa i energije”. I dalje : “Desetogodišnja razvojna strategija Europa 2020 Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast (COM(2010)2020)) kao jedan od osnovna tri prioriteta razvoja EU predlaže održivi rast, tj. promicanje ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija. Središnji aspekt ove strategije je prelazak s postojećeg, linearnog, na kružno gospodarstvo ekonomski model koji osigurava održivo gospodarenje resursima i produžavanje životnog vijeka materijala i proizvodate se predlaže okvir djelovanja i naglašava potreba za integriranim pristupom u područjima okolišnih i ekonomskih politika. To je i temeljna postavka našeg prijedloga novog obrazovnog programa.

Kako bi subjekti, fizički i pravni, na odgovarajući način odgovorili na zahtjeve novog koncepta potrebno je, kroz obrazovanje, upoznati ih s osnovnim postavkama tog novog koncepta kružnog gospodarstva. Tu je naš program izobrazbe u suglasju s  poglavljem 7.1. Terminskog plana provedbe plana gospodarenja otpadom RH, gdje se predviđa kontinuirana izobrazba svih sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom.

Ti pravni akti, između ostalog, ističu i obvezu (dodatnog) obrazovanja sudionika u procesima koji mogu ugroziti okoliš i/ili su ovlaštene osobe za gospodarenje otpadom u poslovnim subjektima, tijelima državne uprave ili lokalne samouprave.

Tako u  Zakonu o održivom gospodarenju otpadom u članku 46. piše:

(1) Pravna osoba koja je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više osoba dužna je imenovati:

1. povjerenika za otpad (u daljnjem tekstu: povjerenik),

2. zamjenika povjerenika, koji će u slučaju spriječenosti povjerenika izvršavati njegove obveze.

(2) Povjereniku se radi obavljanja obveza, mora osigurati dostatno vrijeme tijekom radnog vremena, mogućnost stručnog informiranja i usavršavanja i odgovarajuća sredstva za rad.

(3) Povjerenik je dužan:

1. nadzirati provedbu propisa o gospodarenju otpadom, utvrđivati nedostatke i obavještavati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka o utvrđenim nedostatcima

2. organizirati provedbu propisa o otpadu kod pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način,

3. savjetovati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka u svim pitanjima gospodarenja otpadom koja se tiču te pravne osobe.

(4) Na povjerenika se ne smije prenijeti odgovornost za provedbu propisanih obveza o otpadu.

Nadalje, u članku 45. zakonodavac traži da :

(1) Osoba koja obavljanjem svoje djelatnosti proizvodi otpad i osoba koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada.

(1) Osoba koja obavljanjem svoje djelatnosti proizvodi otpad i osoba koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada.

(5) Imenovanje povjerenika ne utiče na odgovornosti pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka u izvršavanju propisanih obveza u vezi gospodarenja otpadom.

(6) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dostavlja informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika povjerenika Agenciji.

Ovdje treba imati u vidu da je obrazac Očevidnika o tijeku otpada  koji bi povjerenik (ili njegov zamjenik) trebao ispunjavati i dostavljati Agenciji za zaštitu okoliša, vrlo složen i zahtjeva posebna znanja. Osim što se traže informacije o tijeku otpada od ulaza u proces do izlaska iz procesa, traže se informacije i o tipu otpada prema Katalogu otpada, propisanom od Europske komisije koji sadrži oko stotinu različitih vrsta otpada. Osoba (povjerenik za otpad ili njegov zamjenik) koji ispunjava obrazac treba jasno definirati tip otpada i pridružiti mu odgovarajuću šifru iz Kataloga otpada. Teško možemo zamisliti da to može učiniti osoba bez određenog znanja o vrstama otpada.  I dalje se navodi da Osoba koja unosi podatke u Očevidnik o nastanku i tijeku otpada odgovorna je za istinitost podataka koje je unijela. Ta osoba mora imati i određena informacijska znanja jer, nadalje zakonodavac kaže:

(5) Osoba iz stavka 1. ovoga članka, osim osoba iz stavka 4. ovoga članka, vodi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada u pisanom obliku, a može ga, na vlastiti zahtjev, voditi putem mrežne aplikacije iz stavka 4. ovoga članka.

 A u članku 44. zakonodavac zahtjeva:

1) Proizvođač otpada i drugi posjednik otpada dužan je predati svoj otpad osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu.

(3) Proizvođač i/ili posjednik otpada dužan je osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu uz otpad predati prateći list te je odgovoran je za točnost podataka o otpadu navedenih u pratećem listu.

 I nadalje :  Proizvođač proizvoda dužan je:

1. osigurati i snositi troškove dokazivanja da proizvod i ambalaža udovoljavaju propisanim uvjetima,

2. upisati se u Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada najkasnije osam dana prije početka stavljanja na tržište proizvoda za kojeg je ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona propisana obveza ispunjavanja cilja iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona,

3. dostavljati u Registar gospodarenja posebnim kategorijama informacije o količini proizvoda stavljenog na tržište, dokaze o ispunjavanja propisanih uvjeta kojima proizvod mora udovoljavati i ostale informacije o proizvodu sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada,

Članak 49.

(1) Proizvodnja, sakupljanje i prijevoz opasnog otpada, kao i njegovo skladištenje i obrada, moraju se obavljati sukladno člancima 6. i 9. ovoga Zakona uz primjenu mjera kojima se osigurava sljedivost od proizvodnje do njegove obrade, kao i nadzor toka opasnog otpada.

(2) Ako posjednik opasnog otpada osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu predaje opasni otpad za koji ne posjeduje deklaraciju o svojstvima otpada ili je količina otpada veća od jedne tone, dužan je, uz prateći list, predati i izvješće o ispitivanju svojstava tog otpada ne starije od 12 mjeseci računajući od dana kada je provedeno ispitivanje svojstava otpada, ako nije drukčije propisano propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(3) Ako je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od jedne tone, posjednik opasnog otpada dužan je uz prateći list ovlaštenoj osobi predati i deklaraciju o svojstvima otpada propisanu pravilnikom iz članka 51. stavka 8. ovoga Zakona.

Ovako zahtjevno postavljene dužnosti povjerenika ali i odgovorne osobe neminovno traži posebno usmjerenu izobrazbu koja će dati potrebita posebna i nova znanja osobama koje će biti imenovane kao povjerenici za otpad odnosno njihovi zamjenici. Obveza obrazovanja se posebno, ali ne i isključivo, odnosi na proizvođače opasnog otpada pa time i zadiranje u odgovornosti propisane Zakonom o zaštiti okoliša.

Ako još proizvođač otpada ulazi i u kategoriju koju predviđa članak 48. Zakona:

  • Proizvođač otpada koji stvara 200 ili više kilograma opasnog otpada godišnje na određenoj lokaciji, dužan je izraditi plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada za određenu lokaciju.

Zakonodavac za postupanje sa opasnim otpadom postavlja dodatne zahtjeve :

Članak 53.

Postupke i ciljeve za pojedine sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada, uvjete gospodarenja posebnom kategorijom otpada, vrste otpada koje se moraju sakupljati odvojeno i način obrade te vrste otpada, zahtjeve u pogledu sakupljanja, skladištenja i prijevoza otpada uključujući i označavanje i opremanje vozila, zahtjeve u pogledu obrade otpada, zahtjeve u pogledu otpada koji nastaje obradom i s tim povezane mjerne postupke, sadržaj programa za obavljanje usluge sakupljanja posebne kategorije otpada, obveze vođenja evidencija, dokazivanja i dojavljivanja, metode provedbe analize životnog ciklusa i uvjete za odstupanje od reda prvenstva, obveze i način ispunjavanja obveza proizvođača proizvoda, zahtjeve u pogledu proizvoda, način i uvjete označavanja proizvoda i ambalaže, popis vrsta proizvoda za koje je obvezna registracija u Registar gospodarenja posebnim kategorijama, popis vrsta proizvoda za koje se može dozvoliti pojedinačno ispunjavanje obveze cilja, najmanje količine određene vrste proizvoda iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona, način obveznog postupanja proizvođača proizvoda i posjednika otpada, uvjete za tehnološki proces miješanja određenog otpada, propisuje ministar pravilnikom.

Tako definiranim zakonskim odredbama vezanim za opasni ili posebni otpad, obrazovanje se nameće kao nužnost jer nije moguće zamisliti izradu Plana gospodarenja otpadom proizvođača otpada ako osoba kojoj je povjerena izrada takvog plana nema osnovna znanja iz teorije i prakse održivog gospodarenja otpadom. Opasni otpad i rukovanje njime predstavljaju potencijalnu opasnost za osobu koja njime rukuje ali i za radni okoliš pa treba biti siguran da je osoba koja rukuje tim otpadom ima potreban predznanja i o tim potencijalnim opasnostima.

Stoga zakonodavac u članku 52. stavak 1. traži :

  • Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

Provedbu odluka o obrazovanju i zakonsku obvezu imenovanja povjerenika za otpad i njegovog zamjenika, zakonodavac je osigurao i mjerama zakonske prisile, pa u  Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, uz ostalo stoji  i:

Članak 171.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

12. je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više osoba, a ne imenuje povjerenika i zamjenika povjerenika u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (članak 46. stavak 1. i članak 180. stavak 1.),

Članak 180.

(1) Pravna osoba koja je proizvođač i zapošljava 50 i više osoba dužna je imenovati povjerenika za otpad i zamjenika povjerenika u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem usluga, dužna je u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ishoditi potvrdu iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.

Iako u našem prijedlogu programa obrazovanja nismo posebno spomenuli davatelja usluga gospodarenjem otpada, u našem nastojanju obrazloženja nužnosti dodatnog obrazovanja treba spomenuti i te pravne i fizičke osobe jer zakonodavac kaže:

Članak 52.

(1) Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

(2) Ministarstvo izdaje potvrdu o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom osobi iz stavka 1. ovoga članka koja je ispunila obveze sukladno Programu izobrazbe o gospodarenju otpadom, na rok od pet godina.

(3) Sadržaj i način provedbe izobrazbe u gospodarenju otpadom uređuje se Programom izobrazbe o gospodarenju otpadom kojeg donosi Ministarstvo.

Na kraju našeg prikaza razloga za dodatno obrazovanje iz područja zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom, moramo se osvrnuti i na, vjerojatno, najveću dubiozu vezano za potrebu dodatnog obrazovanja u navedenim područjima. Naime, zakonodavac u članku 52. stavak 1. traži :

  • Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

Temeljem te odredbe Zakona Ministarstvo  zaštite okoliša i energetike je donijelo Program izobrazbe u gospodarenju otpadom (NN 77/15) I temeljem tog programa otvoren je pravni put za uspostavu obrazovanja za povjerenike za otpad i njihove zamjenika. Međutim, po našem mišljenju jednom nes(p)retnom odlukom tog istog ministarstva, tzv. Odlukom o stavljanju izvan snage Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom (NN 20/16) stekao se dojam da (dodatno) obrazovanje povjerenika za otpad i njegovog zamjenika nije potrebno pa su, čak i tijela koja odobravaju programe obrazovanja suviše ekstenzivno (po našem mišljenju) tumačila tu odluku.

Na stranicama Ministarstva piše: «Dana, 04. ožujka 2016. godine, u Narodnim novinama, broj: 20/16 objavljena je Odluka o stavljanju izvan snage Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom koja stupa na snagu danom objave.
Time je program izobrazbe stavljen izvan snage, ali obveza imenovanja definirana člankom 46. Zakona, ostaje i dalje (?!)»

Po našem mišljenju navedenom odlukom ukida se Program na način na koji je predložen ali ne i samo obrazovanje, odnosno potreba za obrazovanjem povjerenika i njegovog zamjenika. Naime, teško nam je povjerovati da je iz ministarstva kojem je, po našem mišljenju, na čelu tada bio jedan od najkompetentnijih ministara obzirom na područje koje pokriva to ministarstvo i tome još i uvaženi član akademske zajednice, došla zabrana dodatnog obrazovanja u jednom vrlo zahtjevnom području.

Što više u dodatnom objašnjenju Ministarstva zaštite okoliša i prirode koje potpisuje Ministar (profesor na Zagrebačkom sveučilištu!!) stoji :  “Edukacija o gospodarenju otpadom mora biti sveobuhvatna te se mora provoditi na svim razinama. Ideja o pokretanju programa izobrazbe o gospodarenju otpadom je dobra. No, u ovom slučaju radi se o svojevrsnome parafiskalnom nametu(?!!!) budući da je obveza definirana brojem zaposlenih a ne kriterijima opterećenja okoliša otpadom”, izjavio je ministar Dobrović.

Mi se nadamo da živimo u državi u kojoj se troškovi edukacije (čak i bez obzira što se u našem slučaju radi o vrlo delikatnoj temi obrazovanja koja može dovesti do nesagledivih posljedica za stanje u okolišu i zdravlje ljudi ukoliko se povjeri osobama bez potrebnog stručnog znanja koje se stječe nesumnjivo obrazovanjem) ne smatra «parafiskalnim nametom» To nije samo nespretno nego apsolutno neprihvatljivo objašnjenje jer «Ministar Dobrović je objasnio je kako odluka o zaustavljanju tog programa ne znači da tvrtke i ustanove s više od 50 zaposlenika ne moraju imenovati povjerenike za otpad, kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, nego da su oslobođene obveze izobrazbe(!?). (podvučeno i dodatno istaknuto od autora ovog priloga).

U osvrtu na ovu izjavu Ministra podsjetimo se na STRATEGIJU OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE koje donijela Vlada RH 2014. godine, a u kojoj se  navodi , između ostalog:

Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta jer je suočena s dinamičnim promjenama u društvu, gospodarstvu i kulturi, u globaliziranom svijetu u kojem nijedna država ne postoji kao izdvojena zajednica i jer je suočena s izazovima poput primjena novih tehnologija, zaštite okoliša i starenja stanovništva, a koje s uspjehom može rješavati samo uz pomoć znanosti

Stoga se u takvim društvima znatno povećavaju ulaganja u znanje čija se važnost stavlja na prvo mjesto u projekcijama strateškog razvoja. Time se kao temelj obrazovanja nameće koncept cjeloživotnoga učenja koji potiče pojedinca iz bilo koje dobne skupine da uči, omogućuje mu stalan pristup obrazovanju i priznavanje različitih oblika učenja. Cjeloživotno učenje, znanost i inovacije čine trokut znanja kojemu država pruža uvjete za djelotvorno funkcioniranje. Obrazovanje na svim razinama ispunjavat će trajnije svoju ulogu u trokutu znanja ako rezultati istraživanja i inovacija budu primjereno utjecali na obrazovne procese. Obrazovna okružja moraju biti unaprijeđena poticanjem stvaralačkog razmišljanja i inovativnog djelovanja”.

S druge strane, ova se Strategija temelji i na nizu hrvatskih dokumenata i publikacija kojima se nastojalo urediti ili unaprijediti sustav obrazovanja i znanosti, primjerice: Hrvatska na pragu trećeg tisućljeća (2000.), Deklaracija o znanju (2002.), Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja (2004.), Obrazovanje za tehnološki ovisno društvo znanja (2007.), Hrvatsko školstvo – sadašnje stanje i vizija razvoja (2008.) Znanje – temelj konkurentnosti i razvoja (2011.). i dr.

Da je zakonodavac htio potpuno ukinuti potrebu obrazovanja onda bi tu Odluku izuzeo iz obveza koje proističu iz navedene Strategije te kao prvu odluku donio izmjene osnovnog Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a koje se odnose na obvezu imenovanja povjerenika i njegovog zamjenika kao i obvezu poslodavca da ishodi potvrdu o dodatnom obrazovanju povjerenika za otpad, i čitav niz drugih relevantnih članaka Zakona koji spominju potrebu za dodatnim obrazovanjem i odgovarajućom potvrdom o izvršenoj izobrazbi, a što nije učinjeno. Ili ne bi u novom Planu gospodarenju otpadom u terminskom planu provedbe plana stavio odredbu pod rednim brojem M 7.1 o kontinuiranoj izobrazbi svih sudionika uključenih u nadzor gospodarenja otpadom.

Ministar je u nastavku objašnjenja Odluke Ministarstva najavio «kako edukaciju o gospodarenju otpadom to ministarstvo namjerava provesti “na sustavniji i temeljitiji način”.

Može se reći da našim pristupom obrazovanju s Programom obrazovanja, koji uz osnova gospodarenja otpadom za povjerenike i njihove zamjenike (obveza koja je ostala u Zakonu), uključuje i šire obrazovanje, primjerice upoznavanja s osnovama zaštite okoliša, legislative u zaštiti okoliša i gospodarenja otpadom u EU i RH, integralnim pristupom okolišu, osnovama akreditacije i ISO standarda, izrade Plana upravljanja okolišem i Studije utjecaja na okoliš, i slično (što je sve navedeno u Prijedlogu Programa koje smo ponudili u našoj školi). Time se mi, smatramo, u potpunosti uklapamo u novu strategiju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja vezano za obrazovanje dionika u procesima zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom pa time smo u suglasju sa strategijom Ministarstva da obrazovanje u sustavu održivog gospodarenja otpadom treba provoditi na “na sustavniji i temeljitiji način”.

Zaključno, treba reći da: Zaštita na radu, zaštita okoliša i održivo i savjesno gospodarenje otpadom nedjeljivi su dijelovi cjeline odgovornog upravljanja kompanijom, koja, uz poštovanje zakonskih odredbi, pozicionira kompaniju na tržištu kao odgovornu kompaniju koja poštivanjem i usvajanjem najnovijih znanja iz područja zaštite na radu, zaštite okoliša i održivog gospodarenja otpadom povećava i vrijednost svojeg proizvoda na tržištu ali i konkurentnost kompanije u tržišnoj utakmici. Iz tog razloga naš Program obrazovanja predviđa obrazovanje u zasebna ali istovremeno i povezana tri modula koja se pojedinačno mogu slušati:

  1. Zaštita okoliša
  2. Održivo gospodarenje otpadom
  3. Zaštita na radu
  4. te nudimo mogućnost slušanja cijelog programa.

Program će se realizirati kroz pet (5) modula (nastavnih cjelina (jedinica) i to:

  1. Legislativa u zaštiti okoliša i održivom gospodarenju otpadom u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj;
  2. Integralno upravljanje okolišem;
  3. Gospodarenje otpadom – opći pregled;
  4. Gospodarenje posebnim vrstama otpada; i
  5. Zaštita na radu.

Polaznik može upisati svih pet modula (što preporučujemo) ali omogućiti će se i upisivanje samo nekih, jednog ili više modula.

Više informacija o programu: http://ebus.hr/upravljanje-okolisem-i-gospodarenje-otpadom/

KOMPETENCIJE KOJE POLAZNIK STJEČE ZAVRŠETKOM PROGRAMA

  1. Obavljati poslove vezane za zaštitu okoliša u proizvodnom i/ili uslužnom sektoru   u svojstvu ovlaštenika prema Zakonu;
  1. Obavljati poslove vezane za gospodarenje otpadom u proizvodnom i/ili uslužnom sektoru u svojstvu povjerenika ili zamjenika povjerenika prema Zakonu
  2. Sudjelovati, provoditi očevidnik i nadzirati proces zbrinjavanja otpada koji se proizvodi u radnoj sredini  u svojstvu povjerenika za otpad u skladu s Zakonom;
  3. Davati prijedloge za dostizanje visokih standarda zaštite okoliša;
  4. Primijeniti zakonske propise iz područja zaštite okoliša i gospodarenja otpadom;
  5. Obavještavati druge osobe u procesu s pozitivnim efektima, ali i sankcijama u slučajevima ne poštivanja propisa iz područja zaštite okoliša i gospodarenja otpadom;
  6. Primijeniti pravila zaštite na radu i pružanja prve pomoći kao i mjere zaštite okoliša

Dodatno, u ponudi su i posebni programi:

a) Priprema za polaganje stručnog ispita za voditelja stručnih poslova za zaštitu okoliša (ovlaštenika prema Zakonu o zaštiti okoliša), te

b) Priprema za polaganje stručnog ispita voditelja za održivo gospodarenje otpadom (povjerenika prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom) sukladno Zakonu o zaštiti okoliša, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom.

Upisi polaznika za Program usavršavanja za voditelje stručnih poslova u zaštiti okoliša i održivog gospodarenja otpadom u Europskoj poslovnoj školi Zagreb na adresi Selska cesta 119, Zagreb trajat će do 14. siječnja 2021.

Pozivaju se zainteresirane organizacije i pojedinci da se za dodatne informacije obrate direktno voditeljici cjeloživotnog obrazovanja Barbari Konjevod na e-mail barbara.konjevod@ebus.hr ili na telefon 01 3695 706.

O nama

Europska poslovna škola Zagreb. svojim programima već od prve godine studija svoje polaznike priprema za osnivanje i vođenje vlastitog poduzeća.

nedavne objave